Drugi svjetski rat je zatekao Istru pod vlašću Italije kojoj je pripala nakon završetka Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, njenog prijašnjeg vladara. Period talijanske vladavine Istrom, od 1920. pa sve do 1943. godine eskalirao je u fašističkom režimu. Njega su karakterizirale zabrane, progoni, poniženja i transformacije koje su se negativno odrazile na identitet i održivost Hrvata (i Slovenaca) u Istri. Stoga su mnogi emigrirali, zajedno s antifašistički nastrojenim Istranima, najčešće u tadašnju Jugoslaviju. Radilo se, zapravo, o prvom velikom valu iseljavanja zbog totalitarnih režima 20. stoljeća. Nakon dvadeset mjeseci rata i njemačke okupacije, u proljeće 1945., u Istri je završio Drugi svjetski rat. Regija je postala predmetom spora zbog istočne granice Italije, odnosno zapadne granice Slovenije i Hrvatske.
Od 1945. do 1947., u očekivanju odluka Mirovnog sporazuma kojima je određena sudbina Istre, cijeli je teritorij Julijske krajine privremeno podijeljen na Zonu A (Trst, Gorica i Pula), pod kontrolom angloamerikanaca i Zonu B (područje istočno od linije razgraničenja, ili linije Morgan) pod jugoslavenskom vojnom upravom.