Walter i Giulia

Za Waltera i njegovu kćer Giuliju obiteljska su sjećanja izvor bogatstva i kao takve ih njeguju i prenose. Walter nam je govorio o svojim sjećanjima, a Giulija ih je istražila, zapisala i predstavila svojim vršnjacima u sklopu školskog zadatka. Bio je to poticaj da se još aktivnije uključi u dijalog s rodnim krajem svojih predaka.

Priča započinje 1906. godine kada je u Puli rođen pradjed Antonio. On i supruga Stefania, podrijetlom iz Pazina, u Puli su osnovali obitelj i dobili petero djece; Luigija, Neviju, Giuseppea, Giovannija i Enrica. Svi su napustili Pulu, većina je ostala u Italiji, a Nevia je sreću potražila u Australiji. Bila je to gotovo uobičajena slika istarskih obitelji u 20. stoljeću.

Luigi je Walterov otac i Giulijin djed, zahvaljujući kome su ova sjećanja i ljubav prema Istri danas živa i u Torinu. Rođen 1930. godine u Puli, fašističkog se razdoblja prisjeća tijekom školovanja:

Moj djed se sjeća kada je 1940. godine Mussolini objavio rat, a u gradu su skupine mladih fašista slavile. U to je vrijeme moj djed pohađao mušku osnovnu školu „Francesco Petrarca“ koja se nalazila u ulici XX. rujna. Iz svjedodžbe je vidljivo kako je fašistički režim promijenio institucije, pa čak i datiranje, zapravo je uveo „fašističko doba“, čije su se godine označavale rimskim brojevima. Nadalje, čak je i na svjedodžbama, kao u cijeloj Italiji, bio liktorski snop, u svakom slučaju, koristili su se potpuno fašistički simboli.

Ratne godine pamti, među ostalim, po radu u trgovini u vlasništvu jednog Židova.

Sjećam se kada sam radio u trgovini muške odjeće kao prodavač, a vlasnik je bio Židov. Jednog jutra sam došao na posao zajedno s drugim prodavačem i pred vratima zatekao dva Nijemca koji su nam rekli da je trgovina zatvorena te su nas poslali u njemačko zapovjedništvo da tražimo objašnjenje. Kad smo stigli tamo, njemački časnik nas je samo pitao moramo li još dobiti plaću od vlasnika trgovine, a nakon što smo mu rekli iznos, dao nam je novac i naredio nam da odemo, a da ne tražimo dodatne informacije. Od tada nisam više ništa doznao o svom poslodavcu.

Napustivši Istru, u vlaku na putu za izbjeglički kamp Altamura (Bari) Luigi upoznaje svoju buduću suprugu Ginu. U kampu su započeli zajednički život i dobili kćer Gigliolu i sina Waltera. Tek su se 1956. godine zahvaljujući zaposlenju preselili u Torino gdje žive i danas.

Walter i kći Giulia svaki slobodan trenutak provode u Istri. U Balama su ostali Ginini rođaci s kojima održavaju čvrste veze od trenutka kada su napustili Istru.