Istrani nakon 2. svjetskog rata“
U okviru projekta "Identity on the Line
- Ugroženi identitet"
Anoniman
Kostanjica je nekada brojila 500 stanovnika koji su početkom 20. stoljeća u cijelosti pripadali talijanskom kulturnom i jezičnom krugu. Imala je školu na talijanskom jeziku koja je zbog broja djece radila u dvije smjene, doktora, trgovinu i grupu limene glazbe. Kazivač je jedan od današnjih 17 žitelja Kostanjice. Potječe iz obitelji poljoprivrednika koji su oduvijek imali mnogo zemlje i stoke. Upravo ga je veza s obitelji i imanjem potaknula da se nakon kratkog boravka u Trstu vrati kao sugraditelj novog istarskog poslijeratnog društva prepunog ožiljaka, ali i istinske ljepote koja je pozivala na život.
„Idi kući jer će se svijet promijeniti.“
Iako je tada bio dijete, Romano se živo sjeća njemačkih trupa koje su se jednog dana spustile u mjesto, okupile sve osobe koje su našle na ulici i natjerale ostale da iziđu. U toj gužvi i panici jedan je stariji mještanin ustrijeljen. Iako su nakon toga zaustavili raciju, nitko drugi nije stradao i rat je uskoro završio, strah je trajao. Izvor straha sada su bili širi društveno-politički odnosi koji su se ponajviše reflektirali na svakodnevni život „malog čovjeka“. Borba Italije i Jugoslavije za istarski teritorij izazivao je konstantne sumnje i povremene osvete.
Djevojka zaljubljena u fašista – infoibata
Dugotrajni pritisci doveli su do iseljavanja mnogih, čak i nekih koji su sudjelovali u radnjama protiv svojih sumještana odvodeći ih u smrt. Rijetko se tko osjećao sigurnim.
On je odlučio ostati, služio je vojni rok (1958. – 1960.) na teritoriju Srbije i naučio je hrvatski. Iako nikada nije govorio o ratu, već se sa svojom obitelji posvetio radu, danas vjeruje da je važno prenijeti traumatična ratna iskustva kako se nikada ne bi zaboravile patnje i kako bi nove generacije naučile da u ratu svi gube.
Nekolicina ljudi iz okolice Pazina htjela je tajno prijeći granicu Zone B koja je prolazila u blizini Završja. U Livadama je bio sajam i tamo su ti ljudi zatražili pomoć od mještanina koji je igrao dvostruku igru. Smjestio ih je u kolibu kod Antonca, a u međuvremenu je obavijestio „vojnike“ na tom području, koji su ih sačekali na čistini. Nakon što su došli tamo, ti ljudi su uhvaćeni u trenutku prelaska granice i svi su ubijeni puščanom paljbom. Pokopani su na groblju u Završju.
